|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj counter pokazuje koliko je puta posjćen moj blog...
Web Counter
Ovaj counter pokazuje koliko je trenutno korisnika na mom blogu... Fora...
Ivin sooper cool blogich!Dorin sooper cool blogich!Ivanin sooper cool blogich!Valentinin sooper cool blogich!
| http://www.myheritage.com/collage |
Zadnjih dana osjećam se pomalo usamljeno. Zapravo, usamljeno sa strane pravih prijatelja. Osjećam da su se oni zbližili međusobno te se zbog toga osjećam pomalo izostavljeno od strane njih. Osjećam se kao da sam u nekom "svom filmu" iz kojeg nemrem izaći, a kada izađem, ismijavaju me. Glupost. Bezveze. Umobolno. Strašno. Tužno.
Zašto je to sve tako blesavo?
Zatim pomislim - eto, još par mjeseci i doći će nova poznanstva, možda i bolja od sadašnjih - MOŽDA. Kad pomislim na to, sjetim se svojih sadašnjih, valjda, prijatelja kako smo razmišljali o srednjoj školi, o tome kako se ne želimo rastati nikada, sjetim se kako nam je bilo teško u tim trenucima - a sada, sada je svejedno. Sada je to prijateljstvo nepotpuno. Zapravo, polako pucaju rupe, sjećanja u tom krugu prijateljstva... Polako sve tone u starost...
Prijateljstvo
istinsko, značajno
vezanje, osjećanje, plakanje
prijatelji u mojim mislima
čovjek.
Štafetu dobih od Dodoradore (sjetila si me se u nadimcima...hihi)
savršen dan??
Izlazak s frendicama van te lud provod.
što te na ljudima prvo privuče??
Lice i humor.
koje je ime upisano u tvojim rodnim listovima??
Ana. DDDD?!?!
nadimak??
Ančika, Ančica (mrzim ovaj), Anuška, Anuškica, Ančikica, Neda, Afa.
koliko će ove godine bit svjećica na tvojoj rođendanskoj torti??
14
koje su ti boje oči??
Smeđe.
koje ti je boje kosa??
Smeđe.
imaš li negdje na tjelu piercing??
Na ušima?!
imaš li negdje na tjelu tetovažu??
Nope.
koje su ti boje čarape??
Trenutno - šarene prugice.
imaš li sretan broj??
Da.
gdje bi voljela putovati??
U Kanadu, negdje izvan Hrvatske.
omiljeni film??
Ima ih puno. Volim gledati komedije te poneke akcije.
omiljeno mjesto za odmor??
More, plaža.
omiljeno jelo??
Rizi - bizi.
dali neki dan u tjednu posebno voliš??
Petak.
što u zadnje vrijeme najviše slušaš??
Glazbu. hehe - ništa određeno, navest ću svakojake pjesme: Hey there Delilah, She will be loved, When the starts go blue, Fighter, Mama I just killed a man, Hate that I love you, When you`re gone, Only time, Walk of life, Money for nothing, I will always love you.
koju pastu za zube koristiš??
Colgate.
omiljeni restoran??
La Rustica.
omiljeni cvijet??
Ruža.
koji fast food najviše voliš??
McDonald`s.
omiljeno piće??
Juicy naranča.
kako si izgladala kad si imala 10 godina??
Malo.
od koga si dobila zadnji mail??
Od Teodore.
u kojem bi dućanu htjela imat 75% popusta??
U nekom dućanu odjeće.
što radiš kad ti je dosadno??
Gledam televiziju, čitam, igram se na računalu, plešem.
kako reagiraš (na ljude, situacije)??
Ovisi. Uvijek sam vesela, vrckasta. Kada je nešto ozbiljno, kada nešto pođe po zlu, ozbiljna sam, ne paničarim, strpljiva sam. Ako me netko izda, nisam osoba koja će se naljutiti. Ne mogu se ljutiti na nekoga, to mi se ne sviđa, iako me ta osoba povrijedila (ako je to meni jako draga osoba). Jednostavno ne mogu.
koji od tvojih prijatelja živi najdalje??
Ako govorimo o zbilja prijateljima, to bi bila, mislim, Iva Valenta. Mislim!
što je trenutačno najbolje u tvom životu??
To što svoju mladost provodim s prijateljima, nastojim što bolje iskoristiti vrijeme sa školskim prijateljicama, prije nego se rastanemo.
tko će ti prvi odgovorit na štafetu??
Mislim, Iva Valenta. Ona ili Ivana. One su uvijek prve.
koliko je sati u ovom trenu??
22:35:22
čokolada ili vanilija??
Čokolada.
ljeto ili zima??
Ljeto.
toplo ili hladno??
Toplo.
crno ili crveno??
Crveno.
narodnjaci ili metal??
Ni jedno, ni drugo. Ali kada bih morala birati - metal.
motor ili auto??
Auto.
koja ti je boja najdraža??
Smeđa.
što misliš o petku 13-tom??
Glupost.
jesi li praznovjerna??
Nisam.
Štafetu predajem Ivi Valenti, Ivani, Valentini! UŽIVAJTE LJUDI!!!
Hojla, hojla - hrla, hrla!!! Bok ljudi!!!
Dva mjeseca nema mene. To je to. DVA MJESECA!!! Ajd dobro. Nije to loše. Prelazim na stvar.
Dolazi nam Valentinovo - tkz. Dan zaljubljenih!
Ah... Vraćaju mi se stare slatke misli o tom danu... Toliko dražesnosti...
Ovo je strašno. Prepuna sam svakakvih emocija. Pročitajte ako želite ovaj post. Čujemo se kada otiđe Valentinovo.
Što je ljubav? Ljubav mora biti iskrena. Ona mora biti podnošljiva i poštena. Mora sadržavati dobrotu i iskrene osjećaje - osjećaje prema nekome. Ljubav je beskrajna, kao neograničeni put. Ljubav je prelijepa. Nabrajajući ove sve epitete ljubavi, zapravo nabrajam epitete čovjeka, epitete osobe koja ljubi drugu osobu i kakva mora biti želi li ljubiti tu osobu.
Gdje ju pronaći? Naći je zbilja nitko nemože. Zašto? Zato što možemo naći divljenje, sviđanje, žudnju, čežnju u nekoj osobi i tek onda, tek nakon nekog neodređenog vremena u upoznavanju te osobe možemo shvatiti kakva je ona zapravo, i je li još bolja nego što smo mislili prije kada nam se sviđala te tek tada možemo prijeći na ljubav i tek tada možemo osjetiti ljubav. Ali, opet, to sviđanje, ta glava u zraku i osjećaj i "ljubav" ni za što drugo, nego samo za tu osobu upućuje nas k toj osobi i požudi za njom. Zašto onda, kasnije, možda, preziremo tu osobu, plačemo zbog nje, zbog slomljenog nam srca, i ne želimo je više vidjeti ni pogledati, ni sanjati o njoj, ali, opet to ipak želimo te se nadamo da će ta osoba isto željeti i žudjeti za nama? Te onda, ako se to dogodi, zapravo, ako mislimo da je ona zaljubljena u nas, kažem, mislimo, opet ćemo se vraćati u nadi za njom...
Ljubav je spletka i vjerovanje i patnja i svašta. Ljubav je odvratna, ponekad, prekrasna toliko da postaje odvratna i prelijepa. A trebala bi biti prekrasna, što i je... Ali ljubav je jednostavno ljubav i vjera u ljubav. Ljubav je ljepota ljubavi.
Zašto nekad netko žudi za nekim i sviđa mu se taj netko i misli da ga istinski voli te želi da ga i taj drugi voli, ali ga ne voli - a ovaj prvi misli i zna da ga ne voli, ali se opet nada da će biti voljen, a zna da neće, ali se opet samo nada? To je samo sviđanje i požuda, čežnja da dok slušaš kako se taj netko tebi obraća, da ga poželiš poljubiti, zagrliti, imati ga što bliže sebi, ali se u to ne usuđuješ, naravno, jer znaš da taj netko to ne bi htio s tobom, ali opet...ti pokušavaš...i nadaš se... I, zapravo, misliš da si ti voljen s njegove strane, ali zapravo nisi, i znaš to pa se nekad znaš naljutiti sam na sebe, ali u tim nekim sitnim trenucima pogleda i zamjećivanja kada taj netko pogleda tebe, ili kada se obrati tebi i pita te neku glupost - tebi to izgleda kao da te je upravo taj netko pitao "za furanje"... Hm, da, žalosno... Želiš se igrati s tom osobom...želiš se zapravo igrati sa svojim mislima da ti se taj netko sviđa... A zatim kada ti taj netko kaže malu sitnicu ružnu o tebi, nešto posve nevažno, ti odustaješ od svega i, dakako misliš da si poludio misleći i dajući sam sebi lažne nade... To je užasno - to su užasne sitnice MOŽDA na putu do prekrasne nam i nesuđene ljubavi, a možda je to samo sviđanje i nikad se to sviđanje neće pretvoriti u ljubav... Ne... To nije ljubav, to je početak vjerovanja i očaja te nade, same nade u ljubav...
Praznici... Ah, meni su već počeli... 
....................................................................................
Riješila sam se svih problema, odgovaranja, ocjena... Sve je to sad iza mene... FINALLY! Napokon malo odmora... I spavanja... I druženja...
A onda ponovno mučenje.
I tako u krug.
Stalno. Cijeli život.
Toliko truda za ovih 3 tjedna.
Pomalo blesavo.
Pitam se, što to ljudi rade cijeli život? Oni rade kako bi se odmarali... A kako bi se odmarali, moraju raditi. CIJELI ŽIVOT se muče... Za što? Za uspomene? Ne znam. Pitanje, hoće li imati uspomene. Pitanje, hoće li uopće biti u svijesti. Pitanje, hoće li ih biti i gdje će oni biti. Gdje ćemo mi biti.
Smisao.
Nema ga.
Koji je smisao života?
Provedi ga što bolje možeš.
I što onda?
Ne znam.
Kako, ne znaš? Što dalje?
Ne znam.
Što, onda umreš, ili...?
Ne znam.
Pa, kako to, zaboga, ne možeš znati?!
A znaš li ti?
Ne znam.
Vidiš?
Vidim.
Nitko ne zna što će biti s nama nakon nas.
Ima li, uopće nas nakon nas?
Ima li, uopće nas igdje?
Gdje smo i tko smo mi?
Tko stvori prvog čovjeka?
Gdje su dokazi?
Što smo mi?
Ili možda, tko smo mi?
Ne znam.
NE ZNAM.
Ne znam.
Sve ja ne znam i ništa znam.
Nitko sve zna i svi ništa ne znaju.
Ništa.
Tišina.
Napeta tišina.
Pomalo, dosadna.
Što je to s nama, ljudima?
Hmmm, pitam se...
Današnji post upućujem osobama koje ne ostavljaju komentare, a dolaze na moj blog...
Mislim, stvarno... Jadna ja... Prije jedno tjedan dana sam stavila taj brojač (counter) koji pokazuje koliko ljudi dolazi na moj blog... Strašno je to što ljudi dolaze (jer vidim po ovome brojaču - u čak tjedan dana - 130 ljudi!!!), a ne ostavljaju komentare te se stalno pitam tko je to, tko to dolazi na moj blog, a ne ostavlja svoje tragove... 
Evo, za primjer, otiđem na svoj blog vidjeti imam li komentara - kad ono nitko!!! Sve isto!!! Jedan jedini komentar, i to od osobe koja je tek nedavno počela pisati blog... Pitam se samo, što bi bilo da te osobe nema (hvala ti, Ivana )?! Da nije počela pisati blog... Pa, ljudi moji, zaista, kažem vam, ne možete mi za jedan post ostaviti SAMO 1 KOMENTAR (?!) (odnosi se na zadnji post)!!! Pa to je suludo!!! Ili sam možda ja ta koja je suluda jer piše bezvezne postove koje ljudi jedva da čitaju
- pitanje čitaju li uopće, a dolaze na blog... 
I još primjedba jedna:
Jedna djevojka (samo dajem za primjer - valjda...) obriše moj komentar za kojeg sam napisala sve što postoji i ne postoji kako bih je zadovoljila i nasmijala svojim komentiranjem na njenom blogu, i što ona učini - pitate se - ona jednostavno obriše taj moj kilometarski komentar. Ništa strašno. Zašto? Zato što joj, jednostavno ne odgovaraju moje točkice (kilometarske točkice napravljene i posebno ukrašene za nju, kako bi si malo bolje mogla predočiti sliku mojeg komentiranja...)!!!!!!!!! I, da samo znaš IVANA, ja sam se trudila sto godina da napravim te točkice kako bi ti bilo lijepo čitati!!! Tebi nije jasno, očito, da sam se ja jaaaaaaaaaaaaaaaaaakooooooooo trudila u pola dvanaest to raditi, a sljedeći dan je bila škola...
Stoga, ja sma-a-tram, da svi koji dolazite na moj blog, i molim vas, da mi ostavite pokoji komentar na moje pisanje (i na prijašnji post, ako ikako možete)... I da se ubite ako obrišete komentare (osim onih podrugljivih - koje uostalom ne pišem, ali, svejedno...) koje vam ja komentiram na vašim lijepim blogovima NA KOJIM IMA HRPETINU KOMENTARA!!!! AAAAAAAAAAARGGGGGHHHHHHHHH!!!!!!
OVAJ POST SE ODNOSIO NA OPĆENITO, OSOBE KOJE SU MI NISU OSTAVLJALE KOMENTARA TE JE SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM DOGAĐAJIMA I OSOBAMA NAMJERNA (odnosi se na moju DRAGU prijateljicu, Ivanu!!!!)!!!!!
Eto mene... Po drugi put u ovom mjesecu... Ah, inspirirana Ivaninim blogom, morat ću i ja započet malo misaone postove pisati...
Pisat ću o ljubavi...
Jeste li se ikada osjećali pomalo izostavljeno, ludo, lijepo, povrijeđeno, odlično, odvratno, gadljivo, zbunjeno, osjećajno, zanosno, zavodljivo, smiješno, ružno, razočarano - i to sve odjedanput?
Ja jesam, i još sam.
Zašto?
Oh, zašto sve mora biti tako naopako?
Zašto ja moram biti ta koja trpi jako, jako?
Zašto je on tako sladak, neodoljiv,
i uvijek tako opasan, zavodljiv?
Pitam se, što je to u njegovim mislima?
Misli li on isto što i ja?
Gdje je to njegovo srce -
kod mene ili negdje postrance?
Oh, zašto sve mora biti tako naopako?
Zašto ja moram biti ta koja trpi jako, jako?
Zašto je on tako zgodan, pametan,
i uvijek tako spreman, šarmantan?
Istina to je li,
ne bih znala vam reći.
I što da radim sad kad si tako blizu mene, što?
Dal da se ubijem - ne...
Da pokušam nešto - ne...
Jer preopasno je...
I sad ne znam što da mislim...
Ne znam što da radim...
Ništa, odlučih...
Želiš li ti nešto, uradi...
Pitam se, oh, svašta se ja pitam...
I moja glava luda ta pitanja pita, li ga pita...
Ne, ne njega! Već samu sebe...
Nažalost... Ili možda ne...
Zašto mi daješ lažne nade?
Jesu li one lažne - ne znam...
Jesu li to nade - ne znam...
Daješ li mi išta - ne znam...
Postajem zbunjena...
Ne znam više što znam,
ali znam da ne poznajem više sebe,
pa ni njega - ili ga nisam ni poznavala...
Oh, zašto, zašto - pitam se stalno...
Comment Graphics - DazzleJunction.com
TESTIRAJTE KOLIKI POSTOTAK LJUBAVI ILI ŠANSE ZA NJOM IMATE S VOLJENOM OSOBOM...
Ulazim u novi mjesec s novim postom nakon dugo prošlog vremena... Mislila sam čak i odustati od pisanja bloga, mislila ga ostaviti za lijepo sjećanje & uspomenu na svoje tinejdžerske dane... Ali nikako ga obrisati... Ne, to ne! Definitivno NE! Stoga odlučih nastaviti s pisanjem kolko-tolko...
Dakle... Hm... Ah, da! Pisat ću o tulumu na Rudešu...
Pa, započnimo. U srijedu, 31. listopada poslije škole za Halloween, moj razred i ja imali smo tulum na Rudešu kod firme Miinih (djevojka iz razreda, točnije, moja i Tikvina kćer) roditelja. Čudno za njene roditelje da su uopće dopustili da ima tulum - i to na njihovom poslu! Al, nama još bolje. Bili su sljedeći: Matej, Borna & Lovro od dečkiju - te Tikva, Siska, Plejićke, Liva, Mia, Monika, Iva, Petra, Cleo (nemam pojma kako se to ime piše - jer to je Petrina frendica koju sam na tulumu upoznala) i ja (Ana). Tulumarili smo od 19:00,sve do 23:00. Bilo je PREZAKOOON!!! 
Bilo je klope, pića i onog drugog pića... Napokon sam pila - votku i pivo!!! Votka - njam, pivo bljak! Mislili su doći i neki Petrini dečki koji idu u 2. srednje koji su po priči naših cura pili i pušili, a nama se to baš i nije svidjelo. Pa su se onda naši dečki uživili u cijelu priču i počeli se igrati sa Walkie-Talkyjima te govoriti da ugasimo svjetla i da se spustimo na pod (?!)... Onda je Pejaš sa Walkia pustio glazbu ko da svira zvono na vratima ili telefon, i zatim se Mia ustala i rekla da se svi stišamo jer zvoni telefon. Telefon naravno, nije zvonio i nitko nije zvao, a Pejaš se naravno, svemu tome smijao i ismijavao nas, dok smo mi, budale, onako uzbuđeni, mislili da su to bile Petra i naše cure sa tim Petrinim dečkima...
I tako, plesalo se, i pilo (u 10 minuta se cijela boca popila?!)... Bilo je fakat odlično... Pogotovo kad je došlo 8 pizza i mi nismo imali novce - a novci kod pametnih cura koje su bile sa glupim dečkima koji su pili i pušili, umjesto da su došle kod nas...
Došao je Miin tata i tada je počelo potajno pranje 10 puta svih čaša i šalica - (pilo se otkud se moglo) iz kojih se pila piva i votka... Pospremanje čepova od limenka piva(zapravo sakrivanje u džep i kasnije bacanje u neko tam polje vani, jer bi da smo bacili u smeće - točnije u vreću), Miin tata te limenke otkrio...
To bih sve zajedno ponovila i to je to.
Bok.
DRAGI MOJI, KOLIKO VAM SE JA DUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUGOOOOOOOOOOOOOOOOO NISAM JAVILA... UKRATKO ĆU VAM ISPRIČATI ŠTO SE SVE SAMNOM DOGAĐALO I ŠTO ĆE SE DOGODITI...
1. ODLUČILA SAM PRAZNIKE PROVODITI IZRAĐUJUĆI NAKIT... MORAM SE POHVALITI - NAPRAVILA SAM JA DOSTA TIH NAUŠNICA, ČAK 2 NAURKVICE I OGRLICU... ODLIČNO IZGLEDAJU!
2. POSUDILA SAM KNJIGE... DO SADA SAM PROČITALA 5 KNJIGA TE TRENUTNO ČITAM 6. (Dnevnik Ane Frank)!
3. DOBILA SAM LAPTOP (KAKO BI MOJ TATA REKAO - LAPAĆ!)! MA, OLIČAN JE! RAZLOG? - KAKO BI MOJ TATA MOGAO RADITI NA NJEMU, DOK BIH JA IGRALA SIMSE NA KOMPJUTERU... (LUĐAK!)!!! ZOVE SE TOSHIBA... IMA JAKO LIJEPU SREBRNO - CRNU TIPKOVNICU + MIŠ! IMA I BLUETOOTH I KAMERU (DA VALENTINA, DOBRO SI ČULA, TJ. PROČITALA - DOBILA SAM KAMERU!!! SADA ĆEMO NAPOKON! MOĆI SNIMITI FILM!)... TE NOVI OPERATIVNI SISTEM (PETRA NEĆE ZNATI ŠTO TO ZNAČI! MA ŠALIM SE, VALJDA SAM JA TO NJU NAUČILA... VALJDA??!!) - Windows Vistu - JEDNOSTAVNO JE MORATE IMATI!!! KADA SMO VEĆ KOD Viste, MOJ TATA ĆE JE IZBRISATI TE PONOVNO INSTALIRATI... RAZLOG? - PAZITE SAD OVO - TI TAMO LJUDI KOJI INSTALIRAJU OPERATIVNE SISTEME SA PROGRAMIMA, INSTALIRALI SU TAKO I OVU Vistu, ALI NA PETAK 13!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! SAMO ZBOG TOG PRAZNOVJERJA, ON ĆE JE IZBRISATI I INSTALIRATI!!! ETO RAZLOGA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! LUĐAK!!!!
4. PRIJE 2 SATA VRATILA SAM SE IZBOSNE!!! BILO JE OK, IŠLA SAM KOD ROĐAKA (ILITIGA KAKO BI ONI REKLI - KOD RODICA), UBOSNU I U SLAVONIJU!!!
5. ZA 3 DANA IDEM NA HVAR
(U SUBOTU)!!! JEDVA ČEKAM DA SE NAMIRIŠEM BOROVINE I DA SLUŠAM VALOVE I PLJUŠTANJE MORA... AHHHH...
JEDVA ČEKAM DA POCRNIM!!!!! JEDVA ČEKAM!!!!!!!!!! POSTOJI I MOGUĆNOST DA SE NAĐEM SA SVOJOM ŽENOM (TIKVOM SV. PATKA) KOJA JE ISTO NA HVARU!!!!!!!
6. MOŽDA SUTRA OTIĐEM U KINO GLEDATI HARRYA.... MA, ŠTO JE TO MENI??!! JA JEDNOSTAVNO MORAAAAAM IĆI GLEDATI HARRYA (ALI PRVO REZERVIRATI KARTE!)!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
TO BI BILE TO OD MENE..... PAJ - PAJ O SLJEDEĆEG POSTA!!!!!!!!!!!!
I CAN ONLY SAY TO U - GOODBYE SUCCERS!!!!!!!! I AM GOING TO HVAR!!!!!!!!!!!!
Ovaj video jednostavno MORATE pogledati!!! Odličan je!!! Radi se o čudnom kuckavom zvuku u Hogwartsu... Misteriozno, kako kaže Snape... Što je to, otkrijte sami!!!
Evo, ovaj post je posebno za moju ženu - Tikav sv. Patka! Tikvo - uživaj!
Whitney Houston u filmu "Tjelohranitelj" s Kevinom Costnerom (ah!) - I will always love you (meni najbolja pjesma)
Kelly Clarkson - Because of you
Kelly Clarkson - Beautiful disaster (live)
Kelly Clarkson - Behind these hazel eyes
Beyonce & Shakira - Beautiful liar
Shakira - Hips don´t lie
Shakira - Underneath your clothes
Ja, Ana i moja prijateljica, Valentina odlučile smo zajeno napisati post o pravoj istini naše "škole".
Naša škola, nije škola, već prava, pravcata kartonska kutija! Ja, Ana i moja prijateljica, Valentina pohađamo je dobrih 7 GODINA!!! U našoj školi nećete naći prosjećno dobru kuhinju. To će prije biti bijela kuhinja s koje se ljušti boja i sa "šalterom" koji se sruši kada se naslonite na njega. U toj "kuhinji" "kuhaju" "kuharice" koje "kuhaju" "hranu" uz koju kao bonus dobivate dlake sa njihovih dijelova tijela! Zar naša škola nije "savršena"??!!
Plus, iz svakih vrata možete uzeti kartona koliko želite (to vam jako dobro dođe na satu likovnog). Također, imate priliku učiti od najstarijih i "najiskusnijih" "profesora" na cijelom svijetu... Nije li to ponuda koja se naprosto ne može odbiti (jer takve ponude nema nigdje, sve takve "škole" srušili su prije 15 god.)??!! U nekim prostorijama te, takozvane "škole" ne mogu se otvoriti prozori...pitate se zašto? Odgovor glasi: Zato što je ta "škola" stara 60 god.(recimo, možda i više...)!!! Imamo "WC" na čija je vrata urezano: "KENJARA, UŽIVAJTE U KAKICI!" A unutra možete naći najbolji izbor grafita iz Drugog svjetskog rata!!! Naši "profesori" su "malo" senilni...od svoje starosti zaboravljaju kada su zadali test koji bismo trebali pisati...učenici trebaju pregledavati zadaće, jer se oni ne sjećaju što su zadali za zadaću... Ali se zato sjećaju SVIH pojedinosti iz 50-ih i 60-ih godina svoje "MLADOSTI"!!! Tako da uz "genijalno" "obrazovanje" možete dobiti poduku iz prahistorijskog doba iz prve ruke!!!
Naša škola Alojzija Stepinca
puna je bakterija i klica
zato, roditelji, držte` dalje svog jadnog klinca!!!
Upravo sjedim za kompom i pišem vam novi post.DA??!!Kao što se iz naslova vidi, otišla sam u kazalište...Sa mojim razredom (da se razumijemo, to nije moj razred, jer ja nisam razrednica, niti predsjednica razreda - to mjesto zauzima Sanda)! Ugl., otišli mi u Trešnju (naziv kazališta)...Gledali smo predstavu: "Ljepotica i Zvijer"! Isprva smo mislili da to što idemo gledati neće biti normalno, jer su sa nama, VELIKIMA išli i oni, maji...! Daj se upucaj!!!Mislim, to je još i bajka - šta smo drugo mogli misliti! Ugl., došli mi tamo i na moje VEELIKOOO iznenađenje, uopće nismo dugo čekali da uđemo (inače bismo ispred kazališta čekali otprilike 20min. da uopće uđemo, i, onda još da profači to sve plate, pa da se smjestimo...)... Kad smo već kod smještaja, ispričat ću vam na koji smo se način smjestili u stolice... Mi, sedmaši, osmaši i šestaši - sjedili smo u 1., 2., 3. i u 4. redu od početka, a manji razredi sjedili su IZA nas!!! Mislim, tko je tu lud??!! Kada smo pitali naše DRAGE profače zakaj mi sjedimo gdje sjedimo, oni su nam rekli da su to odredile cure koje rade u Trešnji!!! Mislim, koji bezubrazluk! Unatoč profačinim upozorenjem da se NE SMIJEMO dizati sa svojih mjesta, mi smo, se naravno, IPAK POKUŠALI prebaciti na najviša mjesta, ali su nas u tome, NARAVNO, zaustavili naši profači. Koji peh!!! Počela je predstava i, nakon otprilike pola sata gledanja shvatili smo da je to zapravo mjuzikl. Tada me predstava počela više zanimati (ianče obožavam gledati mjuzikle jer se u njima više pjeva, nego što se glumi, a i sama jednostavno OBOŽAVAM pjevati, pa nije ni čudo)... Nakon otprilike 1 sat, glumci su prestali glumiti i upalila su se svjetla. To je značilo da je na scenu stupila pauza... 15 DOSADNIH, JEBENIH minuta... Došla je Dora (frendica iz razreda) koja je upravo došla iz muzičke škole (ide na nju od 3. razreda, fascinirajuće svira flautu), vjerojatno je, pretpostavljam, svirala na nekom "koncertu"... Ugasiše se zvjezdice na stropu i dođoše glumci... Prođe 1h i 30 min. Upale se zvjezdice na stropu...Mjuzišn prestane svirati...Svi sa oduševljenjem počnemo ko´ neki luđaci (što i jesmo,) pljeskati i fućkati. Završila je predstava. Izlazimo iz Trešnje i komentiramo predstavu. Meni je bila odlična. Stvarno je! Preporučujem gledanje ljudima od 11. - 60. god. (iako su je i mlađi gledali sa nama, ali zato ništa nisu ni skužili)! Samo je u tom razmaku ljudi MOGU razumijeti - mlađi još ne kuže te fore,ne kužim zakaj su uopće išli tamo, a starijima se gubi smisao za humor, pa... Stoga su tako, barem JA mislim, (a isto tako i mislim da je i MOJE mišljenje važno) to najbolje godine za gledanje te predstave! Mislim da će se mnogi složiti samnom. Stoga i OČEKUJEM od vas da mi ostavite komentara za ovaj post jer sam se stvarno potrudila napisati ga, a i fakat mi TREBA komentara jer mi je za sada rekord 12 komentara! Stoga, ja SMA-ATRAM i molim Vas (čak Vam se i obraćam sa Vam, a ne sa vam) da mi ostavite puuunoo komentara! Hvala, unaprijed! (O, Bože kako ovo zvuči!)
Ovo su dvoje prekrasnih ljudi koji su BILI u braku...i onda se rastali.. Oni glume u One Tree Hill seriji za tinejdžere poput mene i vas (nadam se da ovo čitaju samo tinejdžeri)!
Uživajte u pogledu
Hej-pa-ku-ku ljudovi moji! Đe ste? Evo vam nekolko slikca da ne biste zaspali pred kompovima od ovog dosadnog bloga... Nadam se da će vam se svidjeti! ;) Ovo je moja draga pjevačcaa Whitney Houston! Ostanite budni i uživajte u ovima, dok ne nađem neke nove sličcee!!! Ba boljanos!!! Bagi! Gucci!
Kao što se iz naslova vidi, majne 1. postiše!!! Sretna sam što ga pišem!!! Skoro svi ljudovi u mom ga razredu imaju, pa ga i ja odlučih napravit!!! Fora mi je imati blog, jer on je nešto poput dnevnika (naravno ne onog pravog, privatnog, ali ipak dnevnika), u njemu ću pisati o svakidašnjim crticama iz moga lajfa, nadam se da će Vam se svidjeti moj način pisanja... Nadam se da će Vam se svidjeti moj blog, uopće!!!
Danas pišemo Rvacki i pita nas Dojč... Boring!!! No, uz svoju ekipu u razredu, mislim da ću i to preživjeti.... Nadam se! Znam da Vam je ovo što sad čitate dosadno (zato Vam se i obraćam sa Vam, a ne sa vam), ali, ljudi moji, pa to mi je tek 1. postić.... Ne očekujem od Vas uopće komentare, već samo tražim podršku (ovo se odnosi samo na 1. post., naravno da ćete mi sljedeće morati komentirati!)! Nadam se da ne tražim previše... Tražim li?!?!
